Posuđivanje novca



 

Posuđivanje novca postalo je sastavnim dijelom naših života. Nije to ništa čudno ako je poznato da prosječni Hrvat više troši nego što zarađuje. Takvo ponašanje nije stvar hira već potrebe jer životni troškovi premašuju primanja. Velik broj ljudi stoga je prisiljen na posuđivanje novca kako bi spasili kućni budžet. To je naročito vidljivo u izvanrednim situacijama koje nisu bile predviđene u kućnom budžetu.

Posuđivanjem novca od obitelji mijenja se dinamika odnosa

Odlučiti se na posuđivanje novca nije lak korak. U moru usluga i financijskih institucija nije uvijek lako razabrati koje odgovaraju vašim potrebama. No zamamljiva je činjenice da se ljudi radije odlučuju na banke i kreditne kuće nego za članove obitelji. Njima ne moraju polagati račune kako su se uopće doveli u takvu situaciju niti kasnije opravdavati na što su novac potrošili. Posuđivanje novca od članova obitelji i prijatelja neminovno mijenja dinamiku odnosa. Iako se mnogi kunu da se to njima neće dogoditi, samo su rijetki slučajevi u kojima je to moguće.

Strah da im novac neće biti vraćen ili da se isti troši na nekakve luksuzne stvari, promijenit će odnos, a to nitko ne želi. Upravo zbog toga sve se više ljudi zbog posuđivanja novca okreće financijskim institucijama.

Dobar plan pospješuje otplatu kredita

Prije posuđivanja novca najbolje je napraviti plan. Prvo treba popisati prihode i rashode kako bi se jasno znalo koliko se novca može izdvojiti na mjesečnoj bazi za plaćanje kredita, zajma ili pozajmice. Jedino se tako može znati koliko novca curi iz kućnog budžeta. Najčešće toga nismo ni svjesni jer se radi o marginalnim stvarima poput članarina za teretanu ili knjižnicu koje ni ne koristimo, naknadama za kartice koje rijetko upotrebljavamo i slično. Ukidanjem takvih stvari, kućni će se budžet puniti pa se isti novac može preusmjeriti za otplatu kredita.

Posuđivanje novca: Kakav je stav banaka, a kakav kreditnih kuća?

Banke i kreditne kuće u svojim bogatim ponudama imaju financijske proizvode koji zadovoljavaju svačije potrebe. Kod posuđivanja novca banke su puno pedantnije u provjeri tražitelja kredita, dok su kreditne kuće fleksibilnije. Banke svoju konačnu odluku donose na temelju kreditne sposobnosti klijenta koja se oslanja na primanja, zaduženja, vrstu ugovora o radu i stanje poslodavca. Kreditne kuće paze samo na financijsku urednost klijenata odnosno važno je da klijenta ima redovna primanja i uredno podmiruje svoja dugovanja.

Banke strožim uvjetima diskvalificiraju velik broj ljudi zaposlenih na ugovor na određeno vrijeme. Kreditne kuće na gledaju na to i na tržište plasiraju pozajmice koje karakteriziraju manje svote novca i kratak rok otplate. Takva vrsta posuđivanja novca za njih ne predstavlja prevelik rizik, a omogućuje posuđivanje novca većem broju ljudi.